f blogonjam     c c,  Image Hosting
28.02.2009.

danas nekako posebno

23.02.2009.

puding

sve zelje
osjecaji
htjenja
snovi
sve
ama
bas sve
sto sam
ikada iskreno
htjela
svedeno
na jedan
puding
od cokolade.

kako
ironicno.

p.s.
mc
ijt
v.

21.02.2009.

pa nek gori nebo

nekad davno sam napisala post s ovim naslovom.
danas sam ga obrisala, iz vise razloga.
nisu ni razlozi, vise su cinjenice.

zatvori oci bosno. zatvori.

Supljikava scena insomnicara,
usplahirene balerine

i neobrijanog vojnika.

18.02.2009.

inace maldog gospodina ocima ne mogu gledati, a jos manje citati, ali ovaj put je malo drukcije, sukladno mom istrazivanju, zajedno sa trenutnim gorucim pitanjima, prvi put u potpunosti, slazem se s M.B.

FOKUS
Piše: Muharem Bazdulj muharem@oslobodjenje.ba   
17/02/09

Andrić, Rushdie i književna istina

Krajem prošle sedmice navršilo se punih dvadeset godina od vjerovatno najveće književno-političke afere dvadesetog stoljeća: fetve kojom je ajatolah Homeini pozvao muslimane širom svijeta da ubiju pisca Salmana Rushdiea, a zbog njegovog romana „The Satanic Verses“. U svjetskim je medijima ova godišnjica dobila povelik publicitet; u Bosni i Hercegovini, makar je u priči o Satanskim stihovima odnosno Šejtanskim ajetima i Sarajevo imalo svoju ulogu, baš i ne. Jer makar je Rushdie sa najviše instance proglašen najvećim književnim neprijateljem svjetskih muslimana, za dobar broj bosanskih muslimana zloglasniji je u tom smislu, usprkos svemu, Ivo Andrić. Ovih se dana u medijima spominjala i jedna andrićevska godišnjica, ona koja zapravo pada tek za dvije godine – četrdeseta godišnjica otkad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu. Kontekst je također zanimljiv. Emir Kusturica bi u najskorije vrijeme trebao ostvariti svoj dugogodišnji san ekraniziranja Andrićevog romana „Na Drini ćuprija“. Država Srbija odlučila je finansijski stati iza ovog projekta s ciljem da se film pred svjetskom publikom nađe 2011. godine – na spominjanu četrdesetu godišnjicu Andrićevog Nobela.

Upravo je „Na Drini ćuprija“ knjiga u kojoj pobornici teorije o Andrićevom antimuslimanstvu nalaze najviše „dokaza“ za svoju tezu. Ipak, kao što su pažljiviji promatrači već i u Rushdiejevoj „Djeci ponoći“ mogli vidjeti da je riječ o piscu koji se provokativno poigrava sa islamskim dogmama, tako su i bošnjački negatori Andrića protuislamske tendencije prepoznali već u prvoj Andrićevoj prozi – priči „Put Alije Đerzeleza“.

Zanimljivo bi bilo komparativno analizirati značaj „Puta Alije Đerzeleza“ odnosno „Djece ponoći“ u opusima Ive Andrića i Salmana Rushdiea. Obojica su se kroz svoje prve objavljene proze predstavili zapravo remek-djelima što su isto vrijeme bila i svojevrsna pisma o namjerama. U „Djeci ponoći“ prepoznat je instantno jedan od najvećih modernih romana književnosti pisanih na engleskom jeziku, a i u „Putu Alije Đerzeleza“ odmah su, primjerice Milan Bogdanović ili Isidora Sekulić, vidjeli savršenu  pripovijetku i ulazak u literaturu genijalnog pisca.

„Put Alije Đerzeleza“ je zbilja jedna od nekolicine najboljih i najljepših priča ikada napisanih na ovom jeziku. Već na prve dvije stranice biva definitivno jasno o kakvom se štivu radi.

Opisujući han u koji dolazi Alija Đerzelez koji je „projahao svoju mladost izme­đu Travnika i Stambola“, Andrić se prepušta jednom od najefektnijih nabrajanja svjetske književnosti od „Ilijade“ do „Grobnice za Borisa Davidoviča“; riječ je o nabrajanju ljudi koji se u hanu nalaze prije Đerzelezovog dolaska. Među njima je i „jedan perverzan individuum koji se kazuje hodža iz Bihaća, a uistinu čini se da putuje svijetom kud ga vode mutni i strašni nagoni“.

Muhsin Rizvić je onomad zapisao kako je zbog pripovijetke „Put Alije Đerzeleza“ muslimanski narod „doživio bol i uvredu“. Dio bola i uvrede krije se vjerovatno i u mogućnosti da neki hodža zapravo bude „jedan perverzan individuum kojeg vode mutni i strašni nagoni“. A kad se, eto, upravo u neposrednoj blizini Travnika (raz)otkrije perverzni individuum u liku hodže kojeg vode mutni i strašni nagoni, onda se iznova ogledalo krivi zbog ružnog lica.

Prava i ozbiljna književnost je ona koja i kad priča o nečemu što se nikad nije desilo zapravo priča istinu, književnu istinu, vanvremensku i svevremensku. To je književnost koja uznemirava, koja nikom ne povlađuje, književnost koja - kao u slavnoj Kafkinoj formulaciji - služi kao sjekira za zamrznuto more u nama. Takvu je književnost pisao Ivo Andrić, takvu je književnost pisao i još uvijek piše Salman Rushdie.

17.02.2009.

ona je fuksa

gledaj, nije stvar u naslovu, nije stvar ni u tome ako je to istina, stvar je da sam zbog fukse, ako to i jest, propustila mnogo toga i ostala uskracena za isto toliko.

nije stvar, drug moj, sto sam sama sjebala, stvar je sto su drugi jos vise.

i nije stvar u tome da se nisam dovoljno borila, stvar je u tome da nisam imala zaledje.

stvar je drug, bez obzira na fuksu ili ne,

nisam imala nikog rame uz rame na prvoj crti.
ko zna drug, mozda sam ja tvom drugu iz klupe
fuksa.

tako da je bilo kakvo daljnje raspravljanje suvisno.


14.02.2009.

.. (pa nek gori mahala)

ma boli me za sve te objede, s tobom cu u nove pobjede,
oni nek kurcu sviraju samo da mi tebe ne diraju.

p.s. nisam mogla da ne sutim, samo se vako mogu istrest.

luv ju darlin :)

12.02.2009.

Pih

Danas kupujem sunca ako ga tko ima da otopim ovo bijelo cudo sto je napadalo po Mahali. Ne znam zasto iskace kad mu to nikako nije potrebno. Igram se skole oko svoga stana sa patuljcima koji su jutros iskocili iz moga ormara i posebno me obradovali. Uzeh dnevne doze svih potrebnih sastojaka za normalnu fizicku funkciju i na kraju shvatih da nisam spavala normalno vec danima.

Necu vise kritizirati drustvo niti cu dopustiti da me maliciozni umovi vise isprovociraju. Dosta prostora su dobili, samo, znajuci da voda koja tece ispod brda na kraju sjebe brdo, ipak cu ja doci na svoje.

Nek ide sve dodjavola.

Trebam li ja ovisiti o drustvu i drzavi koja ne ovisi ni o cemu drugom nego o primitivnim nagonima koji su im urodjeni jos od pradavnih vremena, ali kod njih nisu ugaseni kao kod vecine cilviliziranog svijeta? I na kraju krajeva, trebamo li se svi mi pokoravati takvom necemu?
Kaze meni kolegica, ajmo organizirat protest za prvi maj, jebote, samo kod nas se rostilja, a ostali gradovi gore od protesta, reko ajd, znajuci da nista necemo napravti marsirajuci praznim gradom, mozda da odemo na vrelo bosne?

Kupujem kartu za van.

09.02.2009.

..

nije bas da mi je apsolutno svejedno sto sam ustala i otisla ko da mi pola poteza za iducih mjesec dana i vise ne ovisi o tome, al ne mogu pisati na takve teme kakve ti dajes. jebem ti obnovu intimizma. cuj obnova intimizma. o jebem ti... da ne nabrajam sad.

nego, zamislila sam sebi skroz nesto drukcije, sad se otvorise dva tri puta da se ganjam po njima, samo sto, ja  bih milanu, a milan u parizu ladi muda, a ja ne znam francuski pa sam opet u klincu.

danas psujem vise od prosjeka, mozda zato sto sam vidjela malog djavla i ja to sve od dragosti, ali izivcirana sam standardziranim recenicama i standardiziranim mjestima okupljanja odredjenih ljudi na mjestima na kojima se nikada nisu pojavljivali.

uostalom cijeli dan mi je standardiziran protokolima, nategnutim odnosima, laznom kurtoazijom, i nabijanjem nosa na guzicu, jer nasa realnost je postala kao picassova guernica, nit se vise zna ko pije ni ko placa, a svi bi sve.

na klinac sve skupa nek ide sto se mene tice.

ja brojim dane.

predajem papire.

07.02.2009.

Dobro jutro radni narode Crne Gore, jutros s vama, sutra odoh dalje.





Bezobrazni stvore, vrati se, os da umrem? Nemoj da one u haljama pokrecem da te dovode. :)

04.02.2009.

Porucujem ti

da, ako ne mozes progutati
ili
primiti da ti je najbolje da
odes
i
skrivas se u svome ormaru.
Jer to ti je sigurnije
od
igre sa postenima.

02.02.2009.

Sve sto je ostalo :(

Cudni ljudi i jos cudnije stvari, posljedica svega je cudan osjecaj, hm... iluzija zar ne, to je samo on sto covjek sebi sam stvori, ili sam ja to mozda neke konce pogresno svezala, popustila ili unistila? Ne bih znala reci, ali cudni ljudi rade cudne stvari.

Vodila se Prevertom, u principu idiot covjek, ali je ponekada imao koju pametnu za reci. Prevert. Dok je citala njega, ispustila je krik poput ranjenog zdrala. Ubili su je snovi.

Bio je sunčan dan, razigran i topao. Vjetar je puhao lagano i tek toliko da stvara ugodnu na licu zajedno sa sunčevim zrakama. Čitavu noć prije probdjela je u jednoj kafani koja je smrdila po duhanu i alkoholu, čudna neka atmosfera za kafanu, zar ne? Konjak je pržio grlo i želudac, uništavao moždane stanice kao nikada, a dim cigarete je rezao poput tupe pile. Ljudi oko nje sjedili su i pili svoja pića. Izgledali su poput mrtvaca koji čekaju nekoga da ih odvede do rake iskopane baš po njihovoj mjeri. Grizlo je sve, uništavalo i izjedalo iznutra. Atmosfera takva kakva je bila nije se mogla promijeniti, na tome mjestu tako je već bilo generacijama, iz godine u godinu, stare mušterije su odvedene sa svoje stolice do rake, ili se poslije jednog jutra dok su lagano oteturali kući više nisu ni pojavili.

Okopnit ce snjegovi, i bla bla bla, ma nije to obecana zemlja. U svom ovom svijetu, nebuloze se najvise cijene. Pa zasto to ne bi bile moje? Ili pak ne?
Ne znam, ali nije to u redu, i sva ta konstrkucija me s vremena na vrijeme podsjeca na Holokaust. Samo ovaj put malo drukcije, sistemskom ubijanje ljudskih mozdanih stanica, vanzemaljci napadaju. Opet je ET sletio na zemlju.

No, vratimo se, ubili su je snovi, u kafani nekoj, zena u kafani. Nije lijep prizor, a koji jest, ubila se sama tragajuci za svojim izgubljenim vremenom, cekajuci ono/onoga sto se docekati ne moze. Pih, sustav, sustav jede ljude, a opet neke pojedu vlastiti snovi. Treba se osloboditi snova, negdje je zapsiala, i principa, da principa, principi su lose stvari, karakter, ponos, volja to je nesto drugo, ali princip je porok. Kao droga.

Ostavimo nju, tamo da spava na svojim brezuljcima istkanih od nekog cudnog cvijeca, da sanja o izgubljenom i dobivenom, a mi idemo dalje, daleko od snova i mastanja koji se nalaze u nama i stoje nam nad glavom cekajuci da nas prozderu u jednoj tihoj i besanoj noci.

Svi smo mi Sizif. Samo se kamenje razlikuje.

Cudni ljudi rade jos cudnije stvari, a ko ne?

01.02.2009.

Nju fregnens

Kako je lijep ne mogu ga se nagledat.

Samo sjedim i gledam.

Ponosna sam.

To je kompenzacija izgubljenog.

I nadoknada.

Mala, ali izgubljeno se vraca

zar ne :)

<< 02/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728


Adrese

:
Vrijeme odsutnosti